studeni, 2006  
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30      

Studeni 2006 (6)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Opis bloga

Moj fanfiction o dogadjanjima nakon seste godine skolovanja hogwartsu,a to iz Harryjeve perspektive.

Linkovi



Counters
Counters

Hermione blog
Granger, Hermione blog
Ispovijesti Remusa Lupina blog








srijeda, 29.11.2006.

V. Poglavlje-Ginny je doznala

Sljedece jutro,ja sam se ustao prije Rona,probudio ga i rekao mu
"Ajmo na dorucak,ako ti vidimo mamu,mozemo joj rec da imamo vaznije poslove od rada u Redu Feniksa." rekoh i namignuh mu.Bio sam-neznam zasto-prilicno dobro raspolozen.
Ron samo slegne ramenima i kimne glavom.Kad smo dosli dolje,ugledali smo samo Remusa,Tonks,Ginny,Hermionu i Divljookog.Cinilo se da da je Ron silno odahnuo kad je vidio da na tom popisu nije njegova majka.
"Dobro jutro Potteru" zarezi Moody. "I tebi weasley" rece on i ponovo se koncentrira na svoj prepecenac.
"Bok Divljooki" rekoh, "dobro jutro ljudi!" obratih se svima u prostoriji.
"Dobro jutro" reose svi uglas(osim Moodyja).Remus nas nije ni pogledao,samo nas je pozdravio i nastavio gledati novine sa zgadjenim izrazom lica.
"Sto je tako gljusno u novinama,Remuse?" upitah ga.On mi ne odgovori nego mi samo pruzi primjerak daily propheta.Vjerojatno nije otvorio usta jer je mislio da ce mu pozliti ako da.Barem je tako meni izgledao.Kad sam stavio daily prophet na stol,i otvoria ga,docekala me najgadnija slika koju sam ikad vidio.
Na slici je bila hrpa raznih organa(predpostvljam ljudskih).Ispod toga je pisalo:
Novi napadi inferiusa!
Znate-vec-Tko je u zadnjih nekoliko dana pobio tridesetak bezjaka.Od toga su skoro pola bili napadi inferusa.Dementori jos uvijek aktivno napadaju ljude... 'Pa to je bar istina' pomislih 'ova sumaglica traje vec cijelo ljeto'. ...Dok vukodlaci ucijenjuju obitelji.Ovo je zbilja sramota kao mnistarstvo radi.Evo sto nam je rekao osobni pristavi pomocnik ministra,Percy Weasley: (" Taj Gad!" zarezi Ron,koji je sve citao preko mog ramena.)
"Ministarstvo se trudi" govorio je on ",ali ima tu vise posla nego mozete zamisliti.Ministar redovno salje aurore,koji su dosad uspjeli sprijeciti tri napada.moram istaknuti da..." (nastavak na 7. starnici).
"Pa do je odvratno,tko bi uopce stavio ovakvu sliku..." otvorih sljedecu stranicu "ah,naravno,Rita Skeeter.Hermiona,pa sta joj nisi ti reklada vise ne pise nista,ili da ces otkriti da je ona neregistrirani animagus?" upitah s nevjericom.
"Drzala sam se toga sve dok mi nije obecala da ce redovno blatiti ministarstvo" rece ona sa zadovoljnim smjeskom na licu.
"Da,a ja cu je postovati sve dok bude redovno blatila Percyja" rece Ron sa podrugljivim smjeskom na usnama kojeg se nebi posramio niti Draco Malfoy.
Tako smo se sprdali na racun ministarstva sve dom me Ginny od jednom nije pozvala na stranu da mi nesto kaze.
"Harry," poce ona "slusaj,ja sam jucer cula o cemu ste ti Ron i Hermiona govorili,o nekakvim Hokukrsima ili kako se to vec zove." rece ona a ja slucajno iznenadjeno i uzasnuto viknuh.
"Molim?!" svi su se okrenuli prema nama,a ja sam se brzo ispricao i nastavio slusati.
"Necu nikome reci za to samo ako mi dozvolite da podjem s vama." rece ona dok joj se je patuljasta pufnica Arnold migoljila na ramenu.
"Dobro",rekoh,jos uvijek pomalo zaprepasten,ali ipak nisam ne mogao osjetiti kako u meni treperi sreca;Ginny ide s nama?"moram malo porazgovarati sa Ronom i Hermionom o tome." udaljih se od nje i brzo pozvah Rona i Hermionu na stranu.
"Sto je,Harry?" umah ce njih dvoje.
"Slusajte" poceh. "Imamo jedan mali problem.Ginny je cula nas jucerasnji razgovor o horkruksima..." tu me Ron prekine urlikom "Molim?!" zaprepasteno ce on.
"Tise!U glavnom,rekla je da nikome nece reci za to samo ako ju pustimo da ide s nama." zavrsih.
"Ne dolazi u obzir!" odmah ce Ron. "Smiri se Rone!" preuzme Hermiona. "Dobro,izgleda da nemamo druge,moramo ju pustiti da ide s nama." rece ona.
"Dobro!" zarezi Ron koji se jos uvijek borio s tim da padne u nesvijest."Reci joj to Harry."
"Cudim se kako ste vi-a pogotovo ti,Hermiona- to lako prihvatili." rekoh,uzvijajuci obrvama.
"Pa,nema razloga da se cudimo,ako sad tu budemo cendrali,nista nam to nece pomoci" rece Hermiona "Slazem se.",jedva nekako protisne Ron.
"Dobro,idem joj to reci." izjavih i udaljih se od njih,dok se u meni probijalo-ma koliko nerado-odusevljenje sto Ginny ide s nama.'Mozda se jai ona opet... Tko zna...' pomislih,dok mi je na ustima podrhtavao omijeh.
"Ginny!" obratih joj se. "posto izgleda da nemamo druge opcije,dopustili so ti da ides s nama." Zavrsih.
"To!" Ginny slavodobitno uzvikne.

- 19:34 -

Izreci inkantaciju (14) - Prepiši - #

ponedjeljak, 27.11.2006.

IV. Poglavlje-Teska Odluka

Svi smo zurili kao osupnuti u McGonagallovu,a Ron se prvi uspio oglasiti.
"Da... Da nas uclanite?" upita on slabasnim glasicem.
"Da,mislim da ste svi troje dosad nebrojeno puta dokazali da ste toga vrijdni.Cak se i Molly slaze." rece McGonagallova,i ja refleksno pogledah prema Gospodji Weasley.
Ona nije,kao sto je bilo prije dvije godine-i kao sto sam ocekivao da ce sada biti- bijesno protestirala nego nas je samo ponosno promatrala.To sto ti ljudi-koje ja sve od reda cijenim- misle da smo tako zreli i pouzdani da bismo mogli postati clanovima Reda ulijevalo mi je snagu,ali i malu nesigurnost.
Ako postanem clan Reda Feniksa,morat cu McGonagallovoj reci o Horkruksima,za koje sam obecao Dumbledoreu da cu reci samo Ronu i Hermioni.
Tu je pocela ogorcena bitka;da ili ne?
Moja razmisljanja naglo je prekinula McGonagallova.
"Dakle,sto kazete?" upita ona.Ron je vec poceo ushiceno otvarati usta ali ja ga odlucno prekinuh.
"Razmisliti cemo.Reci cemo vam sutra kad se prvi put vidimo." rekoh i znacajno pogledah Rona i Hermionu.Oni shvatise mig pa su mi kratko kimnuli.
"Dogovoreno." Rece Mcgonagallica. "Sjednica se raspusta.Trazim vas svih sutra,u isto vrijeme da odrzimo novi sastanak.Dovidzenja." zavrsi ona,ustane se i nestade iza vrata.
Ja, i Ron pridjemo Hermionu i pozdravimo ju,i taman kad sam zaustio da jos nesto kaze,Ron vec pocne bjesomucno pricati:
"Harry!Kako to mislis 'Razmisliti cemo'?Pa ovo nam je super prilika,uclinimo se u Red,napokon i nas neko postovao..." Tako je pricao sve dok mi nije prekipilo.
"A da ti mozda nisi zaboravio jednu malu, malecku sitnicu?" Zagrmih,a Ron napokon prestane."Jesi zaboravio na stvarcicu zvanu Horkruksi?" upitah ga,i tu njemu napokon sine.
"Ah... joj... ovaj,da,nisam zaboravio samo sam mislio... mislim..." prtljao je on i nesto nejasno grgljao,a ja sam ga opet prekinuo.
"Ne muljaj rone.Reci ides li samnom ili ne,ostalo cemo poslije." rekoh mu uz sijevanje ocima.
"Ah,ma naravno da sam s tobom stari." rece. "samo sam se mao zanio,nista vise." zavrsi on tonom isprike.
"Dobro" rekao sam mu "a,hermiona,jesam li u pravu kad kazem da i ti ides samnom?" upitah Hermionu upitno je gledajuci.
"Naravno" rece ona. " nisam ja zaboravljiva ka neki" doda prezirno gledajuci Rona.
"Pa sto,samo sam se malo zanio,nije to razlog za optuzivanje..." odvrati joj Ron.Shvatih gdje ovo vodi-u novu svadju Rona i herione-i ljut na oboje jer svakih dva dana moram slusat njihove prepirke,prije nego sto sam se uspio zaustaviti-bijesno zaurlah.
"Dobro!Nemojte opet sa tim vasim prepiranjem!Smirite se." nakon ovog,oboje su se trgnuli.Zasutili su ai su se jos uvijek medjusobno promatrali pogledima najdubljeg prezira.
"Dobro,ovako.Mislim da ce najbolje biti ovako: Sutra cemo reci Mcgonagallovoj da ne mozemo jos uci u Red jer imamo vaznijih posla.Zatim cemo cekati jedan dan kad zavrsi vjencanje Billa i Fleur i onda idemo u Godricov dol.U redu?" oboje su potvrdili kimajuci glavama.
"Dobro.Najbolje je da sada odemo na pocinak.Ako se termin vjencanja nije promijenio znaci da polazimo za cetiri dana." rekoh.
"Dobro stari,u potpunosti te podrzavam.Samo me zanima kako cu sve ovo reci maci a da ona ne poludi." rece Ron.
"O tome cemo kad do toga dodje." rekoh odlucno,iako sam,kad je to Ron spomenuo,osjetio laganu bojazan.
"Pa,idem ja onda spavati" rece Hermiona. "Imamo plan.Do Godricovog dola cemo se ili aparatirati ili cu napraviti putokljuc.Laku noc." zavrsi ona i ode na gornji kat.Ja i Ron se u cudu pogledamo-otkad to Hermiona zna napraviti putokljuc? Biosam iznenadjen,ali nisam sumnjao u Hermionu.Ako nesto zna bolje od nas,onda je to magija.
Ja i Ron smo ostali dolje jos oko pola sata govoreci o nasem putu.Ron je djelovao prestraseno,ali i odlucno.Prisjetih se njegovih rijeci na kraju prsle godine u hogwartsu:
"Uz tebe smo sto god se dogodi,Harry" to me smirili.Nisam nikome mogao rijecima opisati koliko mi znaci to sto njih imam za prijatelje.

- 20:04 -

Izreci inkantaciju (1) - Prepiši - #

nedjelja, 26.11.2006.

III. poglavlje-Senzacionalna Obavijest Minerve Mcgonagall

Kad smo usli u kucu,isprva nismo nikoga vidjeli.Ispostavilo se da su svi na drugom katu jer je Fleur zahtijevala da detaljno isplaniraju tok vjencanja.Kad me je vidjela,gospodja Weasley je (po obicaju)pohrlila k meni,i odmah se pocela zgrazati nad tim kako smo ja i Ron mrsavi.
"Ma vidi se samo Harry,sama kost i koza...isti si kao Ron.Jesi li gladan,jesi umoran,zelis caja?" nudila mi je tako sve redom dok joj je ron iza ledja kolutao ocima.
"Ne hvala gospodjo Weasley,nisam gladan,spavao sam..." tako sam joj morao odgovarati sve dok mi vise nista nije mogla ponuditi.Pozdravio sam se s Fleur,sa Ginny i tako redom do one male Gabrielle(Ron se smijuljio).
"Harry,ajmo razgnomljivati vrt,moze?" brzo me upita Ron kad je gospodja Weasley zaustila da mi nesto kaze(jamacno mi je htjela nesto ponuditi)
"U redu," rekoh "zasto ne?"
Kad smo dosli u vrt,primijetio sam da sad bas nije sve isto kao i prije-gnomovi su,u potrazi za glistama iskopali toliko rupica da je skoro cijeli travnjak bio smedje boje-ustvari,vise nije ni bilo travnjaka.
Ron uzme jednog gnoma i snazno ga zavitla preko ograde,kad se negdje malo izvan dvorista zacuje glasan prasak.Trenutak kasnije,dvoristem je koracao gospodin weasley i srdacno me pozdravljao.
"Harry,kako si?Dugo se nismo vidjeli." rece on i nasmijesi mi se.
"Dobro sam,hvala" rekoh. "bolje da jos ne ulazite u kucu jer je u toku vazna rasprava o vjencanju koju vodi Fleur." zavrsih i uzeh jednog gnoma kojeg sam bacio preko ograde.
Gospodin Weasley se nasmije "Da,mislim da ce biti bolje da jos malo sacekam." rece on.Ron taman zausti da nesto kaze,ali gospodin Weasley nastavi.
"Danas su me ranije pustili sa posla.Misle kako radim odlican posao"rece "mozda ponovo dobijem promaknuce,tko zna..."
Zatim smo jos nekoliko minuta raspravljali o nevjerojatnim idejama koje bi fleur mogla zamisliti za vjencanje,i onda sam preko Ronova ramena ugledao nesto kako leti prema nama.
"Gledajte!" rekoh.Prvo sam pomislio da bi to mogla biti sova,ali kada se priblizilo,ispalo je da je to nesto mnogo vece.
"Sklanjajte se s puta!" zacu se urlik od gore i mi se brzo odmaknemo.Kad je to nesto sletilo,ispalo je da je to bio motor,ogromni motor sa jos vecim covjekom na sebi.
"Hagride!" uskliknuh "sto ti ovdje radis?"
Hagrid sidje s motora i netipicno za njega,niti nas pozdravi,niti nista nego samo pocne uzurbano govoriti
"Morate svi podhitno doci u sjediste Reda Feniksa,jako hitno!" rece on uzbunjeno,ogledavajuci se oko sebe.
"Hagride sto.." zapoceh,ali mi on ne odgovori nego brzo pohrli prema vratima Jazbine dok smo ja Ron i gospodin Weasley onako osupnuti stajali na vrtnoj gredici,Hagrid je u hipu pozvao sve van.
"Kako cemo tamo doci,Hagride?" upita ga Bill a Hagrid mu odgovori
"Evo,s ovim putokljucem sta ga je profesorica Mcgonagall napravila.Sve cete cut kad dodjemo tamo,ovdi je preopasno." zavrsi on.
Svi smo se okupili oko putokljuca i aktivirali ga.Osjetih vec poznati trzaj negdje ispod pupka,i za nekoliko sekundi smo svi bili na Grimmauldovu trgu broj 12.Zadovoljno sam primjetio da vise nema portreta Siriusove majke.Usli smo u glavnu sobu za sastanke,sjeli za masivni stol i vidjeli da su neki clanovi vec ovdje-ukljucujuci i Hermionu.
Tek sto smo sjeli,a Mcgonagallica je vec zapocela pricati.
"Dobro,sada kada smo svi ovdje,bilo bi dobro da pocnemo."Nakasljala se i nastavila."Imamo dojavu od Mundungusa Fletchera,da se Severus Snape krije nedaleko od ovdje."Tu je Hagrid bijesno zarezao,a i ja sam osjetio kako u meni kipti bijes. "Nevjerujem da bismo jos trebali poceti pretrazivati okolicu za njim jer je vjerojatno da nije sam.Najgore od svega je to sto on moze uci u ovu kucu.Posto je to tako,predlazem da se hitno iznova izvede carolija Fidelius,i da se izabere novi vodja." Tu podignuh ruku da nesto kazem."Da?" upita me Mcgonagallica.
"Pa," zapoceh "samo me zanimalo,zasto ste za to trebali mene Rona i Hermionu." rekoh i pogledom obuhvatih stol i sve clanove.
"Trebali smo vas zato jer bi vas to sigurno zanimalo" rece ona i podigne obrve.
"Da,mislim,i zanima nas...ali mi jos nismo clanovi Reda,zar ne?" rekoh "mi jos ni jednom nismo bili na sastanku,a sada smo odjednom ovdje bez..."
"To je jos jedan razlog zasto smo vas pozvali" prekine me ona, "ali o tom cemo poslije,prvo trebamo izvesti caroliju Fidelius.Dakle,tko bi trebao biti 'Cuvar tajne'? upita ona,a Remus se prvi oglasi.
"Pa zar to bar nije jasno?Ti,Minerva budi 'cuvar tajne',a neka Filius izvede caroliju." Svi su mrmljanjem potvrdili da se slazu,je izvedena carolija.Fascinirano sam gledao kako iz Flitwickova stapica izlazi srebrni pramen,koji se tada oblikuje u kuglu i ulazi ravno u Mcgonagallicina prsa.Kad je to izvedeno,svi se ponovo posjedaju za stol i opet se sobom razlegne Mcgonagallicin glas.
"Posto su ovdje svi clanovi reda,neka zapocne rasprava o drugom razlogu zbog kojeg smo se okupili ovdje.
Izabrat ce novog vodju,pomislih,ali Mcgonagallica rece nesto sasvim drugo.
"Dakle,Harry Potter,Hermione Granger i Ronalde Weasley.Primate li na sebe odgovornost clanstva reda feniksa i obavljanja svakojakih zadataka Za Red?"
U mojoj trbusnoj supljini odjekne neka vrsta eksplozije.

- 17:34 -

Izreci inkantaciju (3) - Prepiši - #

II. poglavlje-Napokon pravo drustvo

"Ron!" uzviknuh.Ron otvori druga vrata ford Anglie i rece
"Upadaj!Nismo se vidili sto godina!"
Usao sam u auto i upitao ga
"Bok,Ron,ja sam bas krenuo na Grimmauldov trg,tamo je totalno rasulo od kad nema Dumbledorea."Ron mi ne odgovori odmah nego prvo stisne gumb za nevidljivost pa mi kaze
"Da,i mislio sam da ce tako bit,nezna se vjerojatno tko ce biti vodja niti hoce li red opstati.Tako barem moja majka kaze."
upravo sam zaustio da ga nesto pitam,ali on me je prekinuo i odgvorio mi kao da mi je proctiao misli.
"Otac je uspio nagovoriti ministarstvo da mu da dozvolu za ovu kantu,ali morao je ponovno popraviti gumb za nevidljivost.Ponekad mi ga posudi."
"Dobro,a gdje je Hermiona?" upitah ga.
"Hermiona dolazi tek sutra,napisala mi je pismo.Oh da,usput,vjencanje Billa i Fleur je za tri dana.Sve je spremno,dosla je i ona nezina sestrca,Gabrielle.Stalno trubi o tebi."rece on i prilicno se pakosno nasmijesi.
"Dobro"-rekoh,"a kamo sad idemo?U jazbinu?"
"Da,mislio sam da bi bilo dobro da tamo odemo,majka vjerojatno nemoze docekati da te vidi."zavrsi Ron i opet rece "Najbolje da Remusu posaljes pismo da si kod nas tako da se ne zabrinu.Divljooki bi vjerojatno pretresao svaki centimetar Londona da neznaju di si."
"U redu,a kako je Ginny?" jos nisam do kraja prebolio to sto smo morali prekinuti.
"Ma ona je u redu.Jos uvijek nemoze podnesti Fleur,ali mi se ipak cini da se pomalo navikava na njezinu prisutnost." odgovori Ron koji je-tko zna zasto- malko porumenio.
"A ti?Jesli li ti uspio rijesiti onaj problem s njezinom prisutnosti?" upitah ga uz smijuljenje.Ronu porumene usi,ali mi ne odgovori.
Tako smo se jos petnaestak minuta vozili govoreci kako je bilo i sta je bilo dok se nismo vidjeli.
Ronov mjesec bio je gotovo jednako dosadan kao moj.Ja sam samo camio na Grimmauldovu trgu,ali posto zasad nema vodje,nema nikakvih planova,a niti nikakvih pretjerano zanimljivih stvari.Ispricao sam Ronu o tome kako je Remus istjeran iz podzemlja jer su ostali vukodlaci skuzili da je on protiv Voldemorta.Posto je Voldemort preuzeo kontrolu nad vukodlacima,ministarstvo sad radi kao mahnito.
"Da,otac radi jako puno,skoro uopce ne dolazi doma" govorio je Ron."Keza da bi mogli smijeniti Scrimegeourea.Samo se nadam da onaj gad Percy nece doc na njegovo mjesto" rece ron sa netipicno pakosnim izrazom lica.
"Sto,Percy jos uvijek suruje sa voljenim ministarstvom?" upitah iznenadjeno.
"Aha,jos tamo nesto petlja sa onom Umbridgeiceom..."
"Sto?" viknuh ja tako nenadano da Ron malne izgubi kontrolu nad autom,ali nije me bilo briga;u meni je kljucao bijes i mrznja tako jak da je uspio nakratko zataskati onaj vjeciti i nepopravljivi prezir prema SeverusuSnapeu.
"Umbridgeica jos uvijek radi u ministarstvu!?" upitah ja bijesno Rona.
"Da," potvrdi Ron gorljivim kimanjem glavom "opet je pokusala izdati nalog da se pobiju svi vodenljudi.A sve to dok smrtonose ubijaju ljude uokolo."
Jos smo se tako neko vrijme vozili,smisljajuci najpakosnije nacine da unistimo Umbridgeicu,a najbolji je bio Ronov prijedlog da ju bacimo u sanduk pun odraslih praskavih repana.
Poceli smo se spustati.To je bilo dobro jer je Ford Anglia ponovno pocela nekako cudno kasljucati.
Spustili smo se ispod oblaka i sada smo vidjeli samo zelene pasnjake.Nakon nekoliko minuta,sletjeli smo u Ronovo dvoristei zaputili smo s prema vratima Jazbine.

- 13:50 -

Izreci inkantaciju (1) - Prepiši - #

I.poglavlje-Kod Dursleyevih

Taj sam dan lezao na kaucu u kalininu prilazu,cekajuci da se Dursleyevi vrate.Bio je 1. Kolovoza.
Napokon sam postao punoljetan.Upravo sam se putokljucem kojeg mi je Remus napravio na Grimmauldovu Trgu broj 12 napravio.Ron i Hermiona nisu uspijeli doci u sjediste.Ron je u jazbini obavljao nesto-vjerojatno kucanske poslve-i gospodja Weasley mu nije dala jos da ode,a Hermiona je jos bila u bezjackom svijetu i malo provodila vrijeme sa svojim roditeljima.Nismo se vidjeli vise od mjesec dana.
Proslo je jedva petnaestak minuta rezmisljanja,a vec sam cuo kako lupaju vrata automobila.Dursleyevi su se vratili.
Kad je tetak Vernon usao i vidio me,rece uz jedva cujan prizvuk rezanja:
"Ti!Zasto nisi u onoj ludnici od skole kod onog starog cudaka Dumbertona ili kako se..."
"ZAVEZI!",zaurlah i uperih stapic u njega prije negom sta sam se uspio obuzdati.Sad vrijedja i Dumbledorea.To me razbijesnilo.
Cijela obitelj Dursley ustukne,a tetak Vernon prestraseno zacvili.
"Ako jos jednom uvrijedis Albusa Dumbledorea,nikad vise neces ugledat danje svijetlo",zarezah.
Vernon zacvili,ali skupi hrabrost i odgovori mi "Ma nemozes ti meni nista,po onim sta sam vidio,slomit ce ti gtaj tvoj ludjacki stapic..."
"Nece sad,kad sam punoljetan",odgovorih mu sa podrugljivim osmijehom.
"Nisi ti punoljetan,tek ces iduce godine navrsit osamnaest godina.",zacvili Dudley,ali odmah nakon toga pokrije usta kao da je rekao groznu psovku.
"U nasem svijetu postanes punoljetan sa sedamnaest,trula pameti",rekoh i zatim se obratih Petuniji,koja dosada jedina nije nista rekla.
"Ja sam dosao samo zato da vam kazem da odlazim od ovdje zauvijek.Kao sto znate,lord Voldemort se vratio,i idem u potragu za njim da ga ubijem.Ne vracam se u Hogwarts,a najvjerojatnije se necu nikad vise ni tu vratiti."zatm zausth da nesto kazem,ali me Petunija prekine.
"Ides u potragu za njim?",upita ona prestrasenim saptom."Ali to je uzasno opasno!"
"Da,idem",odgovorih prilicno hladno."inace,odkad je tebi moja dobrobit na srcu?"
Petunija mi nije odgovorila.Nekoliko trenutaka je vladala tisina,ali onda se tetak Vernon odvazi upitati:
"A sta sad,ides li?"
Nakon neoliko trenutaka sijevanja ocima prema njemu,odgovorih
"Da,idem.Hvala na vasoj negostoljubivosti.Do nevidjenja."Zatim sam odmarsirao iz sobe,sjeo na vatrenu munju-stvari su mi bile na Grimmauldovu trgu-i odletih.
Nakon nekoliko minuta u zraku,mimoisao sam se sa necim velikim i plavim.
Trebalo mi je nekoliko sokantnih trenutaka da shvatim sto je to bilo,a stara FordAnglia se vec okretala u zraku, a iz nje je glavom virio vragolasto nasmijeseni Ron.

- 12:56 -

Izreci inkantaciju (1) - Prepiši - #

Obavijest

samo da znate da ovdje pisem ff 7. nastavak HP iz harryjeve perspektive,pozz

- 12:53 -

Izreci inkantaciju (0) - Prepiši - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.